Kako promašiti devetku

Datum (02.02.2010.)
Ako se pitate gdje je nestao drugi tjedan, e pa nisam bio. Zbog niskih temperatura i nedostatka grijanja bilo je nekih promjena i nažalost propustio sam termin. No vrijeme sam iskoristio na pripremu sadržaja za web, pa smatram da je korisno iskorišteno.
Grijanja još nema pa smo radili u hladnom prostoru što i ne bi smetalo da se od hladnoće nakon sat vremena nisam počeo tresti. Napominjem da im nije smetala hladnoća, nego to što mi se ruka (i ostatak tijela) dodatno trese od hladnoće dok ciljam
Danas je bilo novih članova pa su prvo ponovljena sigurnosna pravila i ostatak priče oko funkcioniranja puške, punjenja, ciljanja, okidanja i nosača meta. Ovaj put sam dobio drugu pušku i sad ću joj zapamtiti broj. Pomaže u treninzima ako ne moram svaki put pogađati gdje će puška nositi Onda smo opet počeli s „pojačanom metom“ (R-8 meta na pozadini pištoljske mete), ali nakon prve serije trener je vidio da sve dijabole završavaju na R-8 meti i da možemo nastaviti i bez „podloge“.

Ovo tumačim kao grupu od 4 komada i 6 razbacanih oko centra te grupe. Lošije nego prošli put, ali još je prerano da se time opterećujem i zamaram.
Obzirom da su skoro svi pogodci išli iznad centra (dva su pobjegla iznad R-8 mete), a više neće biti podloge, odlučio sam ciljati niže kako bih zadržao pogotke na meti. Loša odluka.
Prije sam barem ciljao točno u podnožje crnog kruga, a sad sam pokušavao otprilike odrediti točku u koju bih trebao svaki put ciljati… Kako god, valjda sam se malo priviknuo na uvjete i pušku, te iako nije bilo značajnog poboljšanja ipak je prosječna udaljenost dijabola od centra grupe nešto malo manja.

No za vrijeme pucanja pokupio sam još malo informacija vrijednih zapisivanja. I prošli put je trener nekom podešavao ciljnik, te objašnjavao kako to funkcionira, ali tada nisam pridavao mnogo pažnje tome. Ovaj put je opet prilikom namještanja ciljnika objašnjavao princip, pa da zapišem. Možda će netko lakše zapamtiti na ovaj način. Elevacija ciljnika se podešava koristeći pravilo desne ruke. Za one koji ne znaju kako to funkcionira, desni dlan otvorite i onda savinete sve prste osim palca. Ispružen palac usmjerite u smjeru gdje želite da idu pogodci (dolje ili gore od sadašnje pozicije), a ostali prsti pokazuju u kojem smjeru treba zavrnuti vijak za podešavanje elevacije. Ključna riječ je vijak jer ako razmislite, na isti način ćete zašarafiti ili odšarafiti vijak.
Pred kraja pucanja ove serije dobili smo još par korisnih informacija.
Ponovo smo počeli pričati o naprezanju oka i kako ne treba gledati u metu, nego je lijepo približiti aparatom, pa onda pogledati kad se približi, a dotle gledati u aparat. Sve u svrhu da oko ne bi cijelo vrijeme pokušavalo fokusirati se na daljinu pa na blizinu jer je to napor za oko, pogotovo pod rasvjetom kakva je na streljani. Iako mi to trenutno nije bila najvažnija informacija jer ne provjeravam svaki pogodak kamo ide, navela me na vrlo važno pitanje. Kako onda treba ciljati ako ne gledamo u metu. Znam za one Zen fore kad odapinju strijelu bez „ciljanja okom“, ali mislio sam da je to rezervirano za tu vještinu i da ostali gledaju kamo ciljaju
Ja sam dotada ciljao na način da prvo fokusiram zadnji ciljnik kako bih ga poravnao s prednjim ciljnikom, pa fokusiram prednji, pa onda poravnavam s metom i pritom fokusiram metu. Kad sam lijepo ovako fokusirao metu, onda okidam. Ako ne smijem gledati metu, što onda? Uglavnom koristio sam kriv način, ali dotad to nisam znao. S druge strane da sam negdje i pročitao, vjerojatno ne bih shvatio zašto to ne valja i ne bih shvatio važnost toga (zato nijedna knjiga ne može zamijeniti trenera). Slučajno sam tu večer poslije treninga čitao neke članke na internetu i naiđem na čovjeka koji opisuje kako je unaprijedio svoju tehniku gađanja prelaskom na zračnu pušku bez streljačkog kaputa i kako je morao popraviti (između ostalog) upravo taj dio ciljanja, jer mozak podsvjesno uvijek tjera oči da se fokusiraju na metu.
Dakle ispravan način ciljanja je da fokusiramo prednji ciljnik, a zadnji ciljnik i crni krug mete nisu u fokusu. Moguće je da se prvo fokusira zadnji ciljnik pa se fokus prebaci na prednji ciljnik, ali to nisam siguran (barem nisam to tako zapamtio). Udaljenost vrha prednjeg ciljnika od dna crnog kruga mora biti ista kao udaljenost bočne strane prednjeg ciljnika od bočnih strana zadnjeg ciljnika (dakle vrh prednjeg ciljnika se ne smije poklapati s dnom crnog kruga što ima smisla jer zbog slabog kontrasta neću moći vidjeti da li ciljam malo više, tj. da li je vrh prednjeg ciljnika prešao na crni dio mete).
To bi na slici trebalo izgledati ovako (crvene crtice označavaju jednaku udaljenosti između prednjeg i zadnjeg nišana):

Mislim da mi je ovo bila najkorisnija informacija taj dan.
Uglavnom trećoj meti sam pristupio pun entuzijazma i prva četiri pogotka su bila sasvim OK (ove petice i šestice na 12 sati).
Onda sam nešto cimnuo i otud ova jedinica krajnje lijevo. Nakon toga mala pauza dok je bilo objašnjavan vremenski slijed okidanja. Tu sam već primijetio da sam se već poprilično ohladio i da primjetno dršćem, pa čak ni kaput nije pomogao. Nakon te manje pauze, nastavljam i prvi pogodak odlazi sasvim gore, a slijedeća četiri su prošarala ostatak mete (prvo 2 pa 4 i 5 pa 10). Bolje nego na samom početku današnje večeri, ali još uvijek previše „zalutalih“ zbog relativno lako ispravljivih grešaka.

Objašnjavan je i vremenski slijed okidanja, ali tu ima dosta toga za opisati (nažalost sumnjam da sam sve dovoljno detaljno zapamtio) i trebam sliku nacrtati što mi nije najjednostavnije, tako da će morati malo sačekati.
Dio grešaka koje sam radio je i upravo zbog tog faktora, jer mi se zna desiti da fino naciljam i onda primijetim da sam zaboravio povući okidač do koljena. I dok povučem okidač do koljena, ode slika…

Eto napokon i obećane slike.

Napominjem da je slika isključivo za ilustrativne svrhe i ne prikazuje stvarni odnos oscilacija i vremena.
Objašnjenje (koliko ga se sjećam) ide otprilike ovako.
kad podignemo pušku i usmjerimo je prema cilju (trenutak na grafu označen brojem 1), cijev (ispravno bi bilo reći "točka u koju smo naciljali") se pomiče oko cilja koji želimo pogoditi. Procesom ciljanja to kretanje cijevi (amplitude) oko cilja se smanjuje, ali samo do određenog trenutka (trenutak na grafu označen brojem 5). Nakon tog trenutka oscilacije se opet povećavaju. Uzroka takvom ponašanju ima više od zamora mišića do predugog zadržavanja daha, no razlozi nam trenutno nisu toliko važni. Važno nam je znati kada će taj trenutak nastupiti. Obzirom da su tu oscilacije najmanje, znači da smo "najbolje" naciljali i da je to trenutak kad trebamo pucati. Pogrešno! U tom trenutku dijabola treba napustiti cijev, jer već u slijedećem trenutku počinju jače oscilacije koje mogu uzrokovati promašaj. Dakle ako u trenutku 5 dijabola izlazi iz cijevi, potrebno joj je par desetinki da prođe kroz cijev, te je taj vremenski period na grafu označen oznakom T4. Dakle u trenutku 4 puška mora okinuti što znači da je okidač pritisnut do kraja. Samo okidanje okidača ćemo podijeliti na dva dijela: "do koljena" i "preko koljena". Okidanje preko koljena traje samo par djelića sekunde i prikazano je razdobljem T3 između točaka 3 i 4. Okidanje do koljena je prvi dio pritiska na okidač, karakteriziran slabijim otporom dok je drugi dio potezanja okidača tvrđi i ima manje hoda. Okidanje do koljena se radi u puno dužem razdoblju (T2). praktički kad pušku usmjermo prema meti i počnemo ciljati okom, već pritišćemo lagano okidač kako bi došli do koljena okidača i na taj način smanjili vrijeme potrebno za finalno okidanje i mogućnost greške pri okidanju. Dakle prvo stavljamo pušku u rame i namještamo cijev prema meti (T1). Počinjemo lagano pritiskati okidač (T2) i pokušavamo što preciznije naciljati. Kad procijenimo da smo dobro naciljali i nastupi trenutak 3, strijelac okida i zadržava stav, od pogleda na metu do prsta na obaraču sve dok diabola ne napusti cijev.

Dosta za večeras. Umoran sam i kasno je...
Čitamo se...