Kako promašiti devetku

Datum (09.02.2010.)
Na današnjem treningu po dolasku mi je ponuđena streljački kaput. Nije to onaj „fancy“ kaput kakve nose natjecatelji koje možete ponekad vidjeti na TV-u. Više izgleda kao neki motoristički kožnjak kojem su najbolji dani bili prošli još kade je James Dean glumio u „Buntovniku“. No tim više mi je nekako i bio draži i prihvatljiviji. Nažalost sudbina nam nije bila naklonjena, bio mi je par brojeva premali te sam nastavio raditi bez njega. Obzirom da sam čuo malo nepotpunih informacija o kaputima za streljaštvo, nije mi jasna njihova uloga u cijeloj priči. Navodno „učvrste“ stav. Ovaj put sam dobio informaciju da kaput pomaže da kundak ne klizi po ramenu.
Počeo sam lagano s pucanjem i prva meta je bila bolja od prijašnjih treninga. Naznake nekakve „grupe“ se pokazuju ispod centra. Znam da nijedan ozbiljan strijelac ne bi ovako nešto nazvao grupom, ali za treći trening, ja sam zadovoljan jer se rasipanje ipak pomalo smanjuje.


Pred kraj prve serije smo dobili i zadatak. Svaki pogodak na meti označiti debelim flomasterom (gurnuti flomaster kroz rupu da se zacrne rubovi). Na taj način se označavaju stari pogodci i uvijek sa sigurnošću možemo odrediti koji je bio zadnji pogodak. Na priloženoj slici možete vidjeti samo dva tako označena pogotka. Razloga se više ne sjećam, ali poanta cijele vježbe je slijedeća. Nakon svakog pogotka treba zatvoriti oči i razmisliti o odrađenom ciklusu ciljanja i okidanja, te pokušati odrediti gdje je mogao završiti zadnji hitac. Kad odredimo u mislima položaj hitca na meti, označimo ga brojem kruga koji mislimo da smo pogodili i smjer pogotka koji možemo prikazati strelicama (gore, dolje, lijevo, desno i ostala 4 međusmjera) ili po principu sata (sati određuju smjerove). Zapisati i nakon svakog hitca, približiti metu, označiti pogodak i zapisati stvarno mjesto pogotka. Tek sad mi priča o vraćanju mete nakon svakog hitca poprima smisao. Dakle dva zacrnjena pogotka na gornjoj slici bi bila označena kao „9 u 12 sati“ (gornji) i „4 u 6 sati“(donji).
Zadatak sam pokušao odraditi u drugoj seriji.


Pokušati pogoditi gdje je završio hitac mi je izgledalo jednako vjerojatno kao i pogoditi kakvo će vrijeme biti za točno 184 dana. Pojma nisam imao i nagađanje mi je izgledalo potpuno suludo jer uistinu nisam imao ni blage ideje. Pokušao sam pogoditi kvadrante u koji je mogao hitac doći i otprilike udaljenost od centra (blizu ili daleko), ali jedino što sam donekle približno pogodio su hitci koje sam vidio gdje su završili prije nego sam zatvorio oči.
Ovdje sam primjetio da mi nešto ne valja u stavu jer osim „padanja na leđa“, prilikom povlaćenja prsta kako bih okinuo, gornji dio tijela mi se rotirao malo ulijevo. Tu je bilo vrijeme za kraću stanku i odmor. Naravno i za novu lekciju o položaju puške prilikom pucanja.
Rame se ne smije dizati. Mišići koji dižu rame rade, dakle umaraju se i postoji mogućnost da se počnu malo tresti. Dakle rame treba biti spušteno u prirodnom položaju. Kundak treba dignuti ako visina puške nije dovoljna. Rame na koje (točnije „u koje“) kundak sjeda treba pomaknuti malo prema naprijed tj. zatvoriti, kako bi se napravila udubina (po prilici kao slovo V) u koju treba smjestiti vrh kundaka (u biti „donji“ vrh kundaka, onaj koji je „bliži podu“). Kao da je rame i tijelo čine škare, a kundak je papir koji ćete škarama rezati. Kundak se obrazom i palcem drži na mjestu tj. vrši se pritisak prema dolje jer bi u suprotnom puška trebala prevagnuti na prednju stranu i ispasti iz ruku (centar težine kod puške bi trebao biti ispred naše „prednje“ ruke). Vrh kundaka se smješta poprilično visoko. Skoro pod samu ključnu kost. To me je malo iznenadilo jer nisam mislio da bi se kundak ikada tako postavljao.
Tješim se da su ovi pogodci gore desno rezultat promjene položaja kundaka ;-)
Dolazimo i do treće serije kod koje smo već bili kratki s vremenom.


Od prva tri pogotka dva idu u crno, a treći je „7u3“. Nije loše. Ali onda počinju greške i šaranje po meti. Te okinem kad mi ciljnik ode u desno, te trznem , te oboje… Uglavnom strijelac sa strane mi savjetuje da sjednem malo i odmorim jer vidi da je krenulo nizbrdo. Pa malo odmorim pa još malo „sfušam“.
No u vrijeme pauze objašnjava se i kako se vodi streljački dnevnik, te važnost dnevnika.

Streljački dnevnik se može voditi na više načina s više ili manje detalja koji se upisuju u dnevnik. U našem slučaju za početak ćemo zapisivati mjesto gdje mislimo da smo pogodili, pa mjesto gdje smo stvarno pogodili i na kraju komentar vezan uz taj pogodak. Npr. Trznuo, okinuo dok ciljnik nije bio poravnat s metom, neispravan stav i sl. Kasnije možemo zapisivati i pogotke zbrajanjem pogodaka ili zbrajanjem promašaja (npr. 0 za pogođenu 10tku, 1 za pogođenu 9ku, 2, za osmicu i tako dalje). Dnevnik je jako važan za trening svakog strijelca jer omogućuje da se vidi koje je pogreške potrebno ispraviti, pokazuje napredak strijelca i služi za izradu podsjetnika na koje stvari treba najviše paziti. Neki iskusni strijelci još uvijek nose podsjetnike koji su toliko stari da se više ne može pročitati što piše na njima, ali su dio rituala koji omogućuje strijelcu da obrati potrebnu pažnju na svaki dio pripreme hitca. Ovo je samo ukratko o streljačkom dnevniku. Očito je da ću ubuduće imati još dosta materijala za pisati o njemu pa ako sam sad nešto i ispustio, vjerojatno ću to napisati kojom drugom prilikom.
Obzirom da se već približio kraj treninga, nisam htio ostaviti metu na 7 komada nego sam htio otpucati još ta preostala 3 do kraja serije. Nisam imao mnogo vremena i pucao sam na brzinu. Kako sam se samo ugodno iznenadio kad sam približio metu. Mislio sam da će ih biti po cijelom kartonu, a kad tamo… „10u9“, „9u9“ i „8u2“. Eto ovo mi je malo uljepšalo večer, iako je to loš znak jer ispada da sam počeo loviti centar što mi zasada još uvijek nije namjera.
Pomalo sam se zabrinuo nad tempom kojim sam dobivao nove informacije jer sam imao osjećaj da još nisam uspio zapamtiti sve informacije s prethodnog treninga (a kamoli odraditi), a već stiže pregršt novih. No vjerujem da će i to sjesti na svoje mjesto uskoro.
Toliko za večeras. Uskoro slijedi opis petog tjedna (4. trening). Do tada… laku noć!