Kako promašiti devetku

Datum (02.03.2010.)
Danas nam je zadatak bio pucanje meča (utakmice). Poanta je da malo osjetimo pritisak i priviknemo se na drugačiji režim pucanja. Spominjao je trener i nekakvo natjecanje u proljeće, ali nisam baš to shvatio ozbiljno. No s druge strane kad malo razmislim, ako 2012 želim u London, vrijeme je da se ozbiljnije prihvatim posla
Kolega i ja ćemo pucati kadetski meč. Pravila za kadetski meč su :

• Prije meča imamo vrijeme za pripremu (10 minuta).
• Za vrijeme pripreme trebamo pripremiti opremu (odvojiti potrebnu količinu metaka, odjenuti razna pomagala…) i mete, zauzeti stav za pucanje i odraditi vježbe za ciljanje, okidanje i slično.
• Za vrijeme pripreme nije dozvoljeno pucati (stručno rečeno „ne smijemo osloboditi pogonski naboj plina“).
• Ako se priprema završi ranije, čeka se zapovijed za početak meča.
• Na početku meča može se ispucati par probnih hitaca i namjestiti nišane.
• Hitci za ciljanje se pucaju u probne mete koje su bez serijskih brojeva (zacrnjeni serijski broj ili otrgnuti rub mete s brojem).
• Broj hitaca za ciljanje nije ograničen. Broj probnih meta je 4 kada se puca 40 metaka i 2 kada se puca 20 metaka.
• Nakon što se pukne prvi meč metak (za bodovanje), više se ne vraća na pucanje u pripremne mete!
• Kadeti pucaju 20 metaka u 45 minuta, seniori pucaju 40 metaka u sat i 15 minuta (serijskom puškom). Mi ćemo pucati 20 metaka u 45 minuta (dakle kao kadeti).
• Kadeti pucaju po dva metka u metu, seniori pucaju po jedan metak u metu. Mi ćemo pucati po 5 metaka u 1 metu. Dakle 4 mete ukupno.
• Kadeti mogu tražiti pomoć trenera za vrijeme natjecanja. Seniori se moraju snaći sami
• Na natjecanju se zadnjih 10 minuta i zadnjih 5 minuta najavi koliko je ostalo vremena do kraja meča.
• Nema razgovora za vrijeme meča!

Cilj vježbe je vidjeti kako je pucati kad nastojimo postići rezultat na natjecanju.
Smireno prilazim streljačkom mjestu i obavljam pripreme. Pripremam streljački dnevnik, flomaster, kemijsku, stavljam traku i sjenilo na oko. Odvajam potreban broj metaka za meč i stavljam ih sa strane, stavljam probnu metu, zauzimam stav, namještam se, odlažem pušku. Uvjeravam se kako nema potrebe za nervozom ili tremom jer ionako ne mogu biti bolji. Najbolje što mogu je otpucati bolje nego na prethodnom treningu i to je to. Punim pušku dižem u rame, ciljam, okidam… Čini mi se dobro, ali privlačim metu, a kad tamo… Desetka pomaknuta prema gore i desno. Prvo pa muško. Jako dobar početak za razbijanje nervoze i treme.
Nažalost to je bio najbolji pogodak cijeli trening… Slijedećim metkom sam htio potvrditi da je točka ciljanja u centru ali prilikom okidanja sam trznuo i metak je otišao gore lijevo u četvorku. Promašio sam ali sam se tješio da sam osjetio grešku i da ću uz malo pažnje to izbjeći. Slijedeći metak sam opet trznuo kod ciljanja i metak je završio u šestici dolje desno.


Zamijenio sam metu jer nisam namjeravao puno pucati za probu. Dosadašnje iskustvo mi je govorilo da bolje pucam prve „serije“ nego zadnje, pa sam htio što prije započeti pucati „za ocjenu“.
Druga probna meta prvi metak… Puknuo sam i mislio sam da ću pogoditi crno iznad centra. Pogodio sam smjer, ali nije bilo u crno. Pogodak je bio u šesticu iznad centra. Drugi metak isto nije išao u centar. Pretpostavio sam da će ići dolje lijevo i u tom smjeru je otišao u sedmicu.


Zaključio sam da mi pucanje ne postaje bolje, pa nema smisla tratiti vrijeme pokušavajući pogoditi centar, već je bolje da se malo smirim i da počnem s mečom.
Malo odmora i počinje meč. Odmah napominjem da mi je vođenje streljačkog dnevnika bilo u drugom planu i zato ga i nisam baš vodio u potpunosti i detaljno kako bi trebalo, ali barem sam zapisivao pogotke.
Prvi metak je 8 u 8 sati. Predviđao sam da će ići u crno dolje lijevo i pogodio sam smjer a i područje pogotka (u grubo). Slijedeći je trebao ići u crno ispod centra i 7 u 5 sati je na rubu crnog ali malo više desno od predviđenog. Treći metak je isto trebao ići u crno ispod centra jer sam prenisko ciljao prilikom okidanja. 7 u 6 sati je bilo ispod centra na samom rubu crnog kruga i bio sam iznenađen što sam opet dosta dobro predvidio gdje će pogodak završiti. Ova tri pogotka nisu bila uopće loša ako pogledam dosadašnje rezultate. Bili su ispod centra, ali dosta blizu jedan drugom i ne mogu reći da sam nezadovoljan njima. Problem je u slijedeća dva metka.
Moram napomenuti da sam primijetio da moram uložiti dosta truda da mislim na pripremu i pucanje a manje na svoj rezultat i rezultat kolege sa strane s kojim sam pucao. Stvarno je bio problem ne misliti na rezultat bez obzira što sam bio siguran da ne mogu postići bolji rezultat.
Četvrti metak sam nekako nanišanio i prilikom okidanja sam trznuo. Očekivao sam da će otići dolje desno u bijelo, ali pogodak je bio desno u 6, ali malo iznad sredine između prema 3 sata. Dobro, trznuo sam ali nije to ništa strašno, bit će bolje mislim si. Peti metak sam opet „promašio“. Očekivao sam da će ići lijevo od sredine u bijelo, a kad tamo 6 u 12 sati. Opet sam sebi govorim, „nije bilo sjajno, ali nema veze, druga meta će biti bolja, a treba otpucati još tri mete“ i bez velike treme mijenjam metu.
Ovdje negdje sam primijetio i da ne fokusiram prednji ciljnik, već da mi oko bježi na metu. Vjerojatno zbog želje za postizanjem boljeg rezultata. U ostatku meča sam bio svjestan te greške i ulagao sam puno truda daje ispravim, ali svejedno sam često uhvatio sam sebe kako mi oko odluta na metu umjesto da ostane na prednjem ciljniku.


Cilj za ovu metu je da mi svih 5 pogodaka bude u crnom, pa makar sve bile sedmice. Polako ciljam i nekako nespretno okidam i trzam prilikom okidanja. 3 u 11 sati Mislio sam da će ići lijevo od sredine, a ne toliko gore, ali … No dobro, greške se događaju. Nema veze, ima još 4 metka. Ponovo ciljam i nekako se njišem u stavu dok okidam. Ovaj put 1 u 11 sati. Isti smjer ali dalje od centra… Greške prilikom pucanja su bile naglašene. Da li je to možda zato jer se trudim fokusirati na prednji ciljnik i ne gledati metu ?
Ovo očito neće biti bolja meta, ali ne odustajem da barem ostala tri metka završe u crnom. Za treći metak sam očekivao da će završiti ispod centra u bijelom polju. Šestica dolje i desno od centra je skoro prema predviđanju.
Četvrti metak pogađa 7 u 2 sata. Ovdje sam prestao i predviđati mjesto pogotka, nego sam samo bilježio gdje je bio pogodak. Peti metak je bio 6 u 10 sati.
Od 5 metaka jedan tek dira crni krug… Loše čak i za mene
Opet ponavljam „nema veze, slijedeća će biti bolja“.


Prvi metak je bio 9 u 3 sata. Napokon nešto pristojno. Ali već slijedeći 3 u 12 sati jer sam prerano okinuo. Ovdje sam se već počeo smijati sam sebi, greškama koje radim i šaranju po meti. Ništa, idemo dalje. Treći metak je 7 u 2 sata. Malo bolje.
Ovdje sam napravio malu korekciju nišana u lijevu stranu. Ali to je bilo isključivo nekakva psihološka samopomoć jer korekcija koju sam napravio je bila premala da bi se primijetila. Samo jedan klik u smjeru kazaljke na satu.
Četvrti metak je pogodio 6 u 9 sati jer sam trznuo u lijevu stranu prilikom okidanja. Peti metak je bio opet 6, ali u 11 sati jer sam opet lagano trznuo prilikom okidanja.


Očito da mi je neuspjeh ne prethodnim metama pomogao da prestanem misliti na rezultat i četvrtu metu sam otpucao jako dobro. Iznimno dobro štoviše.
Prvi metak je pogodio 9 u 12 sati skoro ravno iznad centra. Drugi metak je pogodio 9 u 2 sata, tik uz prvi pogodak Jako lijepo.
Treći je bio „promašaj“ 8 u 6 sati. Već tri metka u crno. Nije loše, ali nisam htio početi razmišljati o tome jer ne bi bilo dobro. Napetost je ionako počela lagano rasti.
Četvrti metak pogađa između prve dvije devetke 9 u 1 sat. Srećom označavao sam markerom rupe jer bih još pomislio da sam fulao cijelu metu.
E sad je već stvar postala ozbiljna. Pritisak je bio prisutan. Hoću li uspjeti otpucati barem jednu metu da svih pet metaka završi u crnom ?
Očito da je pritisak uzeo svoj danak (ili sam jednostavno imao jako puno sreće s prva četiri metka) i peti metak završava na samom rubu crnog kruga. 7 u 3 sata.


Tješi me što je ova zadnja meta ipak pristojna. Ova grupa od 3 pogotka me veseli i nadam se da će se još koji put ponoviti…
Ukupan rezultat 130 od 200.
Općeniti dojam i zaključci.
Na početku sam se morao uložiti dosta truda da mislim na pripremu i pucanje a manje na svoj rezultat i rezultat kolege sa strane s kojim sam pucao. Stvarno je bio problem ne misliti na rezultat bez obzira što sam bio siguran da ne mogu postići bolji rezultat. Samo jedan put sam okrenuo glavu da pogledam kako puca kolega do mene (i utješio se kad sam vidio da i on puca lošije nego na prijašnjim treninzima ), ali sam na početku često pomislio na to.
Prilikom gađanja mi je bio jako veliki problem fokusirati oko na prednji ciljnik. Oko mi je stalno bježalo na metu. Vjerojatno zbog opsjednutosti rezultatom. Iako sam pokušao sam sebi utuviti u glavu da nema natjecanja, da je rezultat izvjestan i prije početka meča i da tome trebam pristupiti kao treningu, ipak nije bilo lako izbaciti to iz glave.

Na kraju prilikom zbrajanja objašnjeno je još par stvari:
Prilikom ocjenjivanja meta, ako rupa dodiruje crtu kruga koji se boduje višom ocjenom, onda se dodjeljuje viša ocjena. Ako postoji i malo razmaka između rupe i crte, onda se ocjenjuje nižom ocjenom.
Prilikom zbrajanja rezultata zbrajaju se „negativni bodovi“, tj. koliko je ocjena „daleko“ od 10. Dakle 10 se piše kao nula, 9 kao 1, 8 kao 2 itd. Nakon toga se zbroj „negativnih bodova“ oduzme od maksimalno mogućeg broja bodova i dobije se vlastiti rezultat.
Taj sistem je lakši kada su pogodci uglavnom 10, 9 i 8 jer su pribrojnici i ukupni zbroj manji. Ali kad su rezultati poput mojih, ponekad je lakše izbrojati prave pogotke jer su „negativni bodovi“ skoro jednaki pravim bodovima.

Do slijedećeg treninga ću se tješiti zadnjom metom…