Kako promašiti devetku

Evo nešto malo ću napisati o osnovama stava i tehnikama nišanjenja i opaljenja

1. STAV (ovo kaj opisujem je za dešnjake, za ljevake je sve obrnuto)

Prvo da napomenem da razlikujemo dvije vrste stavova, a to su VANJSKI i UNUTARNJI stav.

Vanjski stav, kao sto mu i sam naziv veli, je stav koji se vidi golim okom, tj. stav koji strijelac zauzima prilikom dolaska na liniju gađanja. U pravilu, taj se stav zauzima na način da strijelac raširi stopala do širine ramena sa stopalima blago zakrenutima prema van (palac lijeve noge gleda na otprilike na 10.30 ili 11 sati a palac desene na 13 ili 13.30 sati). Prilikom zauzimanja vanjskog stava strijelac se orijentira prema samom centru mete, tj. poželjno je da, ako povučemo zamišljenu liniju od centra mete do strijelca, da ta linija prolazi okomito po sredini stopala.
Nakon što smo otprilike zauzeli stav, uzme se puška, stavi u rame, te se zatvorenih očiju nanišani u metu. Kad osjetiš da se puška dovoljno umirila i da bi unutar slijedećih 5-8 sek. nastupilo opaljenje, otvoriš oči i pogledaš kroz nišan gdje puška stoji u odnosu na metu (to ponoviti jedno 3-5 puta) Ako puška nije u meti, tj. stoji lijevo ili desno od mete, potrebno je korigirati stav pomicanjem naprijed ili natrag ovisno o tome gdje je puška početno stajala. Nakon korekcije sve ponoviti ponovno zatvorenih očiju, dok se ne postigne da je puška u meti.
Ovo je ujedno i najvažniji dio kod zauzimanja stava, jer ako se zauzme stav da puška nije centrirana s metom, dolazi, prilikom nišanjenja, do naprezanja mišića u podlaktici lijeve ruke, kojom nastojimo dovući pušku u centar i samim tim do nemirnije ruke i većeg "plesanja" puške što, naravno rezultira, slabijim pogodcima (moram napomenuti da se u to ne računa lovački način držanja puške (koji nema veze sa natjecateljskim streljaštvom) da je lakat lijeve ruke prilikom nišanjenja u zraku, već je lakat lijeve ruje naslonjen uz tijelo jedno 10-15 cm iznad lijevog kuka)
Slijedeće na što se obraća pozornost u stavu su kukovi. Bitno je da se kukovi, već prilikom stavljanja puške u rame, blago gurnu prema van (gurneš guzicu malo prema naprijed) Time se dobiva da se lagano zategnu mišići listova a i koljena se isto lagano zategnu ( Koljena su isto vrlo bitan faktor kod stabilnosti, poželjno je da su blago zategnuta). Time se prilično dobiva na stabilnosti, tj. smanjuje se ljuljanje cijelog tijela naprijed-natrag.

Unutarnji stav, je stav u kojem se nastoji postići da se obrati pozornost na napetost-opuštenost mišića tj. da to bude uvijek isto svaki put kad se nišani.
Ja ću ukratko opisati način na koji ja zauzimam unutarnji stav jer se dosta razlikuje od strijelca do strijelca.
Kad stavim pušku u rame, ne naslonim glavu odmah na pušku i počnem nišaniti, već gledam prema naprijed, i mislima počnem prolaziti od stopala pa sve do glave. Znači, u nekih 9-13 sek. dovodim (provjeravam) određene grupe mišića u određeno stanje opuštenosti odnosno napetosti počevši sa stopalima završivši sa vratom. Nakon toga naslanjam glavu na pušku i tu počne nišanjenje.
Inače unutarnji stav je za naprednije strijelce, i početnici nemaju baš neke koristi od njega jer još nemaju filing za isti. Stiče se treningom.

2. KONCENTRACIJA

Jedan od najbitnijih faktora u streljaštvu. Znači biti prisutan i usmjeren duhom na svaki metak koji se opaljuje.
Moj proces koncentracije izgleda otprilike ovako
Prije nego što dignem pušku, u glavi lagano odradim sve radnje koje slijede. Znači od samog dizanja puške, provjere unutarnjeg stava, nišanjenja, povlačenja okidača, opaljenja, zadržavanja puške i tijela u stavu nakon opaljenja pa do same vizualizacije pogotka koji je uvijek 10. Znači, nakon što sam u glavi već ispalio metak, tek tada podižem pušku i nastojim ponoviti sve ove radnje. Meni osobno, koncentracija postiže maksimum u trenutku opaljenja.
Nakon ispaljenog metka, još jednom u glavi prolazim sve kaj sam odradio i pokušavam naći grešku, ako se desila odnosno zapamtiti ono što je dobro napravljeno.

3. NIŠANJENJE I OKIDANJE

Sam proces nišanjenja bi podijelio u 3 faze vrlo gruba, gruba i fina faza nišanjenja.

1. vrlo grubo nišanjenje (ne gleda se preko nišana), je kad se digne puška, stavi u rame i prilikom provjere unutarnjeg stava, drži prema meti i prilikom podešavanja unutarnjeg stava ujedno se vrši i proces nišanjenja, tj. puška je u meti. Naravno da ovo podrazumijeva da je strijelac zauzeo i korigirao stav kao što sam opisao.
Disanje normalno, prst nije na okidaču.

2. grubo nišanjenje nastupa kad se glava prisloni pušci i počne gledati kroz nišan (poželjno je da u tom trenutku nišan bude u gornjem dijelu mete zbog toga što je puno lakše spustiti pušku do centra, nego da je puška ispod centra i da je se mora dizati, jer tu ponovno dolazi do napetosti mišića podlaktice i do nemirnoće puške.
Disanje kraće i pliće, prst je u laganom kontaktu s okidačem, tj ako puška ima koljeno prst se lagano povlači do koljena

3. fino nišanjenje, kad smo nišan dobili otprilike malo iznad centra, lagano se izdahne zrak toliko da nišan sjedne u centar, zaustavi disanje i započinje se fino nišanjenje koje traje 5- max. 10 sek. unutar kojeg mora doći do opaljenja. Naravno prilikom finog nišanjenja potrebno je biti koncentriran na prst na okidaču koji je sada u takvom kontaktu s okidačem da i najmanje povećanje pritiska prsta na okidač izaziva opaljenje. I najbitnije od svega je da se opaljenje desi praktički podsvjesno na način da te puška iznenadi kad opali. Najgore je kad vidiš da puška stoji mirno u centru i onda pokušaš opaliti svjesno, naglo povećavajući pritisak na okidač. To obično završava lošim pogotkom najčešće desno od centra. Nakon opaljenja bitno je zadržati prst u toj poziciji, a ne da se prst naglo vraća natrag i ispružuje.
Bitno je shvatiti da su fino nišanjenje i opaljenje 2 procesa povezana u jedno od kojeg se jedan mora izvesti gotovo podsvjesno, a to je opaljenje. Stoga je potrebno na treninzima puno puno puno puno vremena posvetiti samom procesu okidanja. Ja znam trenirati zatvorenih očiju tako, da mi je sva koncentracija usmjerena samo na kontakt prsta s okidačem i na samo opaljenje.

4. ZADRŽAVANJE STAVA NAKON OPALJENJA ILI FOLLOW-THRU

Također, vrlo bitno za streljaštvo. Naime kad se opali hitac, stav u cjelini, misli, koncentracija i prst na okidaču ostaju isti još nekih 2-3 sekunde. Nakon toga se spušta puška, i povlači meta.
Što se time dobiva, kao prvo može se odmah uočiti neka greška u stavu, opaljenju nišanjenju, ako se to ne prakticira može se desiti da ti koncentracija padne prije opaljenja što rezultira najčešće lošim pogotkom.

I još jedna vrlo bitna stvar u streljaštvu na koju svi vole zaboravit je da se ne mora ispaliti svaki hitac iz prve. Ako puška ne stoji dobro, pomicanja su prevelika, ponestaje ti zraka, fino odložiš pušku, udahneš 2-3 puta dublje da dobiješ dosta kisika, malo odmoriš mišiće i počinjemo ponovno od koncentracije preko unutarnjeg stava do nišanjenja i opaljenja.

Evo ukratko bi to bile one najosnovnije osnove što se tiče samog streljaštva. Nadam se da nisam previše komplicirao i da će ovo biti od neke koristi za onog tko si da truda i pročita post.
Ako netko ima bilo kakvo pitanje ili mu nešto nije jasno od ovog kaj sam napisao slobodno me kontaktira.