ponedjeljak, 11.10.2010.
Tridesetosmi tjedan - 11. Makarishy Cup
|
Datum (10.10.2010.)
11. „Makarishy Cup“ Danas sam prvi puta pucao iz VK pištolja (vatrenog pištolja uopće), ako ne računam tri metka „u konzerve“ prije cca godinu dana. Mogu reći da mi se svidjelo  Bio sam tek u trećoj skupini pa sam imao prilike i malo promotriti kako ide tijek pucanja. Pucalo se 3 serije po 5 metaka. Jedna probna i dvije za ocjenjivanje. Udaljenost je 25m. Po pozivu na streljačko mjesto, strijelci mogu obaviti potrebne pripreme, dakle rasporediti stvari na stoliću i oko sebe (durbin, municiju, papire…). Municija mora biti odvojena od spremnika, spremnik kraj pištolja (ne u pištolju!) tako da je dno spremnika okrenuto prema meti kako bi sudac pri prolasku mogao vidjeti da li je spremnik napunjen ili ne. Pištolju je zatvarač u stražnjem položaju, a pištolj je na lijevom boku da sudac može prilikom pregleda oružja lakše vidjeti da li je metak u cijevi ili je oružje prazno. Na početku se strijelcima daje po 3 minute da se upoznaju s pištoljem i ciljnicima. Za to vrijeme se može ciljati i okidati „na prazno“. Zatim slijedi naredba za punjenje spremnika. Puni se pet metaka i spremnik se odlaže kraj pištolja. Predviđeno je vrijeme od jedne minute. Nakon toga slijedi naredba za početak. Spremnik ubacujemo u pištolj, palcem „povlačimo“ polugicu koja drži zatvarač u zadnjem položaju i možemo početi pucati (nakon ciljanja, naravno). Pištolj je cijelo vrijeme okrenut prema meti (i za vrijeme ubacivanja spremnika i otpuštanja zatvarača). Kad ispucamo svih pet metaka, zatvarač ostaje u zadnjem položaju. Spremnik se vadi van, a pištolj se odlaže na lijevi bok sa zatvaračem u zadnjem položaju. Za vrijeme pucanja, tj. dok se ne ispuca svih 5 komada, pištolj se ne ispušta iz ruke. Kad se pištolj stavi na klupu (i spremnik pored pištolja), ne uzima ga se dok se ponovo ne da naredba za početak pucanja slijedeće serije. Za pucanje svih 5 metaka iz serije predviđeno je vrijeme 5 minuta. Prilikom pripreme za probnu seriju objašnjeno mi je kako rukovati pištoljem i puniti ga. Na početku sam malo petljao, oko punjenja i ostavljanja zatvarača u zadnjem položaju. Najviše me iznenadilo da moram povući polugicu da bi se zatvarač vratio u prednji položaj. Očekivao sam da će to napraviti automatski čim ubacim spremnik. Malo sam petljao s tom polugicom i kad je trebalo zatvarač ostaviti u zadnjem položaju  , ali do kraja treće serije sam sve uspješno savladao tako da pri ponavljanju pucanja nisam imao nikakvih problema s baratanjem pištoljem.Pa krenimo s pucanjem. Prije probne serije sam okinuo par puta na prazno i otprilike sam stekao ideju koliko je „težak“ okidač. Prvi pogodak je bio 5 ispod centra. Onda sam pokušao malo korigirati prema gore i drugi pogodak je bio 3 dolje desno. Nakon toga zahvaljujući raznim korekcijama, nijedan metak nije više završio u meti. 3 promašaja. Nije baš ohrabrujuća serija prije samog natjecanja. 8/50 = 16% Napominjem da mi je cilj bio fokusiranje prednjeg ciljnika i hvata pištolja, ali pokušavao sam naći točku u koju treba nišaniti tako da sam cilj ipak malo zanemario. Drška mi je bila malo premala, a okidač preblizu, pa sam se i s tim pokušao nekako snaći. Čak je i sudac dao mali savjet da polako okidam i da pustim da me okidač iznenadi. No onda je došlo vrijeme za drugu seriju. 3, 9, 5, 1, 0. Svakako bolje od probe, jer ipak su svi meci završili u meti.  18/50 = 36%Tu negdje oko druge serije sam zaključio da bih trebao možda čvršće primiti pištolj i to je čini mi se pomoglo. Zaključio sam da bih treću seriju trebao gađati u sam centar i serija je dobro počela 8, 9, 8. Na kraju su 1 i 5 malo upropastile sliku, ali još uvijek je to bila najbolja serija. 31/50 = 62% Obzirom da mi se jako svidjelo i da mi 15 metaka nije bilo dovoljno opravdanje za pređeni put i da bi mi bilo žao da nisam iskoristio priliku da još malo pucam, odmah sam se prijavio za ponavljanje. Pri drugom gađanju sam se više usredotočio na prednji ciljnik i okidanje. Baš čitam jedan članak o problemima kod pucanja pištoljem koji me je podsjetio na savjet koji mi je trener davno dao i na sličan savjet koji je ostavio jedan posjetitelj bloga. U članku je malo podrobnije opisana pozadina iza tog savjeta, ali svodi se na to da ono što mi mislimo da uzrokuje nepreciznost kod hitca uzrokuje puno manje greške od onih koje činimo nesvjesno pokušavajući pogoditi centar. Lijek za to je fokusirati prednji ciljnik i apsolutno paziti na poravnanje prednjeg i stražnjeg ciljnika, držati ciljnike u zoni centra i povlačiti okidač, pa neka okine kad mu dođe vrijeme, a ne kad ja mislim da je to najbolje i da mu je vrijeme. Povlačenje okidača treba ići kontinuirano. Dakle povlačio sam okidač i pokušavao zadržati ciljnike u zoni crne točke na meti pritom ne razmišljajući hoće li pištolj opaliti kad su ciljnici u centru ili kad su malo pomaknuti i cijela priča je funkcionirala puno bolje. Cijelu ovu priču sam čuo prije u cjelini ili dijelovima puno puta, ali do sada je nikad nisam izveo zajedno ili barem ne ovoliko svjesno. Sram me bilo, trebao sam …  No do nekih saznanja moramo doći sami ma koliko nam drugi pričali o tome. Uglavnom stvar je funkcionirala dosta dobro i tek sam sad postao svjestan grešaka pri okidanju iz prvog nastupa i njihove težine. Imam osjećaj da je Makarov JAKO osjetljiv na greške u okidanju. Obzirom da je ovo prvi put da sam pucao pištoljem ne mogu reći da li je to u jednakoj mjeri za sve pištolje ili samo za neke, ali… Vratimo se pucanju. Dobio sam drugo mjesto i time drugi pištolj (iako su drugi strijelci onim prvim pištoljem radili grupe koje su bile najmanje u osmici, da ne bi bilo da je pištolj bio kriv) pa sam mislio da opet moram naći neku korekciju. Stao sa u stav, neka slijepa provjera pro forme jer još nisam i koncentrirao sam se na primjenu teorije na ciljanje i okidanje. Najbolje mi je to nekako išlo u ovoj probi:
36 možda nije impresivan rezultat, ali meni je puno značio. Ove dvije sedmice su bile jedna do druge, a isto tako su bile i devetke složene, Da nisam prerano okinuo (do preranog okidanja je došlo zbog greške) bilo bi vjerojatno opet u crnom. 36/50 = 72% Druga serija ponavljanja je bila nešto lošija:
Serija je bila slabija od probe, ali još uvijek nije bila za baciti. Još da nisam imao toliko izražene greške… Ali nema veze 29/50 = 58%, idemo dalje. Zadnja serija je bila čista. Nije bilo pogodaka na rubu, nego je situacija bila dosta čista što je potvrdio i kolega koji me je pratio za vrijeme pucanja.
Zato me i začudilo što je na listi s rezultatima objavljen bod manje od zbroja koji smo kolega i ja potvrdili zajedno. Nažalost od buke se u trenutku ocjenjivanja nisu čule ni ocjene ni zbroj, a ni ja nisam obraćao previše pažnje nego sam spremao stvari. Kasnije se nisam htio žaliti za taj jedan bod (ni na nagovor kolege) jer mi stvarno ništa ne znači, a obzirom da su mi dosada znali zaračunati bodove koje nisam zaradio, bilo je vrijeme da me jednom i zakinu  Uglavnom jako mi je žao zadnjeg hitca jer je to bila isključivo moja greška uzrokovana već laganim umorom. Inače bi hitac mogao biti oko 7 i to bi jedna od dvije najbolje serije koje sam taj dan puknuo. Ovako je 28/50 = 56% Pred kraj su mi se već ruke lagano tresle prilikom ciljanja, ali vjerojatno zato jer nemam još naviku pucati u ovakvom stavu i na ovakav način pa sam bio ukočen i trošio PUNO više snage nego što je bilo potrebno. Prije nego završim, samo da spomenem da je bilo JAKO hladno i da sam se u pojedinim dijelovima natjecanja (npr. kad sam ja na liniji trebao pucati J ) smrznuo i drhtureći pucao. Najvažnija stvar je bila da smo poslije natjecanja pojeli dobar grah i lijepo se napričali  |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
