Kako promašiti devetku

Datum (16.03.2010.)
Deveti tjedan i osmi trening.
U prošlih tjedan dana je pala odluka da ću, ako obaveze dozvole, 27.03.2010. ići na seniorsko prvenstvo Zagreba – 10 m serijska zračna puška.
U principu smatram da će to biti zanimljivo novo iskustvo iz kojeg ću opet izvući nove informacije na kojima moram poraditi. Naravno osjetiti ću ponovo stres i tremu natjecanja Baš me zanima kako ću funkcionirati. Obzirom da mi nije prvi put da izlazim pred dvoranu punu publike osjećajući se da tamo pripadam kao slon u staklanu, mislim da mi neće biti previše neugodno rešetati mete. Glavno da u svakoj bude po jedna rupa, nije važno gdje
Obzirom na to i trening je bio prilagođen pripremi za natjecanje.
Prva stvar koju sam danas naučio je da R-8 mete u koje sam dosad gađao nisu mete za serijsku zračnu pušku, a R-4 mete za standard zračnu pušku kao što sam mislio. R-8 mete su za kadete, a R-4 mete su za seniore.
Pa obzirom da ćemo gađati u R-4 mete na natjecanju, danas smo dobili R-4 mete na treningu da se priviknemo na njih.
Prvo zapažanje prilikom usporedbe je da je crna točka na R-4 meti nešto veća nego na R-8 meti, ali su prsteni za ocjenjivanje znatno uži
Počeo sam prvo s par vježbi. Postavljanje „slijepog“ stava, ciljanje fokus na prednji ciljnik, povlačenje okidača dok ciljam i zadržavanje slike mete.
Počinjem pucati i prvi hitac ide u jedinicu gore lijevo. Nova R-4 meta, tek počinjem, zagrijavam se, ovo je probna meta... ne uzbuđujem se. Onda 4 dolje lijevo. Eto već sam na rubu crnog. Bolje nego prethodni hitac, ali još uvijek nedovoljno dobro Treći hitac 0 u 6… Da je R-8 meta još bi i bilo za bodovanje, ali ovdje sam u čistoj nuli…. To je proba tješim sam sebe… Četvrti hitac sam pri okidanju trznuo prema dolje i lijevo i očekivao sam da sam opet promašio cijelu metu prema dolje lijevo, a kad tamo… 7 u 8 sati… Ako sam trznuo pri okidanju tko zna gdje sam onda ciljao prije trzaja Nema veze 7 je 7 pa makar i promašeno . Peti hitac je trebao otići na rub crnog prema gore i lijevo, a otišao je u 3 dolje desno kraj prethodne četvorke.
Šesti sam pokušao lijepo smiriti i lijepo okinuti. Mislio sam da je ovo sigurno 7 u 6 sati. Ali nije bilo. Nije uopće bilo u meti… 0 u 4 sata (ova malo viša rupa). Bilo mi je jasno da imam problema ali još uvijek se smirujem misleći da je ovo probna meta. Sedmi hitac je bio prenisko ciljan i mislio sam da će to ići u 1 u 6 sati. No umjesto toga dobio sam još jednu nulu malo niže od ove prethodne. Osmi metak sam okinuo dok sam ciljao prenisko i lijevo od centra. Ovaj put sam pogodio gdje će pogodak završiti. 0 dolje lijevo niti blizu mete. Deveti hitac nisam uopće mogao pogađati gdje bi mogao završiti. Nekim čudom bilo je to 7 u 9 sati. Zadnji hitac u ovoj seriji je trebao biti 8 dolje lijevo. U biti bilo je 5 dolje desno. Ajde crno je ali u ipak nisam pogodio smjer u kojem je otišao hitac. Uglavnom gledam ovo šarenilo (27 od 100) i mislim si „četiri nule a idem za dva tjedna na natjecanje, barem će biti zabavno i drugima, a ne samo meni“ .


Obzirom da cijeli streljački dnevnik opišem u tekstu, neću stavljati tablice više. Jesu malo preglednije od teksta, ali sumnjam da ikoga zanimaju. Pretpostavljam da ako ga zanima kako i kojim redom sam pucao da će pročitati tekst. Ako mislite da su tablice bolje, ostavite komentar pa ću ih vratiti. Možda bi i opis streljačkog dnevnika trebao staviti drugom bojom (neupadljivom) kako bi korisne stvari bile vidljivije, a ovi detalji zanimljivi samo meni označeni kako bi ih se lakše preskočilo.
Prilikom prve serije sam primijetio da mi se desi da zaboravim na fokusiranje prednjeg ciljnika na samom početku, iako pazim, pa sam u slijedećim serijama odlučio staviti naglasak na taj dio.
Također sam primijetio da uvijek kada pogađam gdje bi hitac mogao završiti, skoro uvijek predviđam mjesto pogotka ispod centra? Iako sam ovu metu otpucao ispod centra (ipak je promjer kruga malo veći pa sam nišanio malo niže), to mi se događa i inače. Očito da trebam poraditi na nekom mentalnom aspektu jer bi bilo normalno da očekujem grupe oko centra ili malo gore, malo dolje. Ne sve ispod centra.
Drugu seriju sam pokušao forsirati fokusiranje prednjeg ciljnika i pokušati suziti grupu barem po horizontali (dakle manje odstupanja lijevo i desno)
Prvi hitac sam očekivao dolje lijevo u 7 relativno blizu centra. Nisam pogodio smjer. Pogodak je bio 6 u 1. Drugi hitac isto nije bio loš i očekivao sam 7 u 5. Skoro sam pogodio. Pogodak je bio nešto više. 7 u 4.
Treći pogodak je mogao biti jako lijep, ali… Prilikom ciljanja sam dobio lijepu sliku i u ushićenju mi se lagano zgrčio mišić u desnom ramenu. Pretpostavio sam 0 u 4 i nažalost pogodio sam van mete dolje desno.
Četvrti hitac je trebao biti 6 u 7, ali opet sam promašio smjer slično kao kod prvog hitca. Pogodak je bio 5 u 1. Peti hitac umjesto 4 u 9 je bio 1 u 12. Šesti hitac je trebao biti blizu centra. 8 u 6 sati (niže jer stalno mislim da ću pogoditi ispod), ali je neobjašnjivo otišao van mete 0 dolje desno. Sedmi hitac umjesto 5 u 6 opet dolje desno u 4. Visinu nisam puno promašio, ali smjer mi vuče stalno desno. Osmi hitac umjesto 7 u 6 pogađa 8 u 3. Ovo je već bliže centru pa sam malo zadovoljniji, ali opet to još nije to…
Deveti hitac umjesto 7 u 9 u blizini centra pogađa visoko 3 u 12. Opet ne znam zašto, ali takav je život Doći će mi s vremenom (u biti ne s vremenom nego s treningom).
Zadnji hitac je bio savršen. To je morala biti desetka i obzirom da sam skroman nisam baš htio reći čisti centar nego malo ispod (opet ta moja tendencija za predviđanje ispod centra). A kad tamo stvarno desetka, ali dolje u desno 10 u 5.


U cijeloj seriji nijedan hitac nije otišao u lijevu stranu. Primijetio sam da mi prirodan stav nije potpuno bočno, nego se moram više otvoriti prema meti. Ne znam da li je to zato jer prednju ruku ne stavim dovoljno lijevo na bok (jer mi izgleda malo neprirodno) ili se jednostavno moram tako otvoriti. Uglavnom korigiram opet malo stav i započinjem novu seriju zadovoljan što je ova ipak bila nešto bolja od prethodne (44 od 100).
Uglavnom i dalje se forsiram fokusirati prednji ciljnik.
Treća serija započinje lošim hitcem jer mi se previše ljuljao prednji ciljnik prilikom okidanja. Trojku dolje desno sam vidio i perifernim vidom dok sam odlagao pušku.
Malo se smirujem i očekujem da drugi hitac bude 6 u 6. Pogodak je 7 u 3. Još uvijek sve ovo ide u desnu stranu te sam pokušao malo kompenzirati (znam da to nije ispravno) čisto da provjerim je li to baš slučajnost ili nešto drugo. Treći hitac je trebala biti lijepa devetka u 9 sati (zbog kompenzacije). Kad tamo 9 u 3 ? Još se ne smijem buniti na devetke tako da zadovoljno vraćam metu i pucamo ponovo. Četvrti hitac nije bio nešto, ali me zbunilo što sam u kratkom trenutku vidio dvije rupe na bijelom dijelu mete i to me zbunilo pa nisam mogao odrediti gdje sam pogodio jer mi se stalno nametala slika da sam pogodio gore ili dolje (znao sam da imam jednu rupu u bijelom, ali se nisam mogao ni htio sjetiti gdje… niti gledati u dnevnik) … Uglavnom 3 u 1. Peti hitac nisam uopće htio pogađati jer me ova prethodna trojka i zbunjenost smela. Pogodak je bio 5 dolje desno.
Sad mi je stvarno bilo dosta da sve ide u desnu stranu i otišao sam po šrafciger (odvijač). Od oka sam okrenuo 5 klikova u smjeru kazaljke na satu i nadao se da će to biti dosta za početak. Pa ćemo kasnije još korigirati ako će trebati (lijevo ili desno).
Šesti hitac je trebao ići dolje desno u 6. Kad sam vidio 9 gore lijevo pomislio sam da sam ga možda malo previše „pritegnuo“, ali jedna lasta ne čini proljeće, pa ni ja ne korigiram prema jednom metku, nego prema grupama. Sedmi hitac je trebao biti 9 u 6, ali pogodio sam 7 u 9 ili 7 u 5. (Prilikom pisanja bloga sam primijetio da sam 7 i 9 hitac krivo zabilježio u dnevniku, jedan je 7 u 9 a drugi je 7 u 5, ali ne znam koji je bio prvi) . Osmi hitac sam predugo nišanio i imao sam problema s fokusiranjem prednjeg ciljnika, tako da je pogodak otišao ravno po sredini skoro u vrh mete. 0 u 12, taman za objesiti na čavlić. U ovakvim situacijama se samo nasmijem sam sebi i idem dalje. Deveti hitac je trebao biti 8 u 12 (jedan od rijetkih koje predvidim iznad centra), a kad tamo 7 u 9 ili 7 u 5. Bodovno gledano i nije strašno. Još samo da počnem gledati rezultate bodovno, a ne po udaljenosti i grupaciji Deseti metak sam nemirno okinuo i očekivao sam da će to biti 7 u 7 no pogodio sam 8 u 4 (opet krivi smjer).


I ovu seriju sam se popravio (58 od 100). Imam samo jednu 0 i tri pogotka van crnog. Polako se privikavam na ovu R-4 metu, ali od nekakvih rezultata koje sam imao na R-8 meti sam još uvijek daleko (što me nimalo ne čudi).
Polažem sve nade u četvrtu seriju jer sam mislio još za nju otpucati s dnevnikom i onda završiti trening s dvije „brže“ serije po 5 metaka. Brže jer je već bilo poprilično kasno i nisam mislio voditi dnevnik za njih.
Prvi hitac nije bio bog zna kako dobar. Nadao sam se da će biti 7 u 7, ali bilo je 5 u 9. Prilikom okidanja drugog hitca, sam počeo propadati na leđa pa sam pretpostavio da je to otišlo negdje u bijelo u lijevu stranu. Na moje čudo pogodio sam 6 u 12. Treći hitac sam dobro predvidio. Umjesto 7 u 3 pogodio sam 6 u 3. Obzirom da su krugovi za bodovanje manji mislim da je procjena dobra. Četvrti hitac je pogodio 9 u 3 sata. Zaključujem da korekcija stražnjeg ciljnika nije bila prevelika jer pogađam i lijevo i desno. S druge strane obzirom da ne znam za koliko se stvarno pomakla ciljna točka (moram izračunati) možda je to opet psihološki moment. Peti hitac je trebao biti 5 u 10, ali je bio ipak malo bliže 7 gore desno (skoro u 11 sati). Šesti hitac sam očekivao na skoro istom mjestu 7 u 11, no ispalo je da je pogodak bio 7 u 5. Sedmi hitac je zato bio dobro predviđen (i ne loše pogođen) umjesto 8 u 8 pogodio sam 9 u 9. Osmi hitac sam ciljao previše u lijevo i trznuo sam pri okidanju. Mislio sam da će otići barem na rub crnog 4 u 8, no otišao je više u lijevo 1 u 10. Deveti hitac je trebao biti desetka. 10 u 7. Iz nekog razloga umjesto na planirano mjesto pogodilo je 6 u 2. Od tuge sam deseti metak smjestio u 5 dolje lijevo.


Iako su pogodci razbacani po crnom krugu, ipak su uglavnom u crnom krugu! Samo jedan je van crnog i nema potpunih promašaja (ajde skoro je bio jedan, ali ipak je to „skoro“. 61 od 100 je već bolje i nadao sam se da bih s još dvije serije postigao još bolje rezultate.
Obzirom da je bilo dosta kasno odlučio sam ipak ne ispucati planirane dvije serije i završiti s treningom. Mislio sam na kraju još malo popričati, ali i od tog sam odustao. Da sam znao koliko će biti skupa ova zadnja serija, sigurno bih odustao i od nje. 20 kuna po hitcu. Pa neka netko kaže da je streljana jeftina zabava Naime kad sam završio seriju, vidio sam da mi je parking karta istekla i dok sam došao do auta već me je čekala čestitka našeg dragog Zagreb parkinga…
A eto i još par informacija koje sam skupio za vrijeme treninga.
Prilikom pucanja trebao bih dobiti dobru sliku ciljajući, a samo okidanje bi me trebalo iznenaditi. Tj. proces okidanja bi trebao biti izveden takoreći podsvjesno kad u ciljniku vidim dobru sliku. Nažalost kod mene to još ne funkcionira tako. Kad dobijem koliko toliko dobru sliku u ciljniku, počinjem svjesno povlačiti prst kako bih okinuo i za to imam oko sekundu vremena (što i nije tako malo, ali nije ni puno). Nakon te sekunde izgubim sliku tj. puška se pomakne previše za dobar hitac i onda opet polako idem do slike. Eh, u toj sekundi ne počinjem povlačiti okidač, nego sam već na koljenu, ali pritisak koji treba izvršiti da bi se prešao put od koljena okidača do okidanja vršim svjesno i ponekad malo prebrzo jer inače ode slika. Da se razumijemo, ne ode slika samo kad počnem okidati, nego i kad ne okidam već samo ciljam. Tako da okidanje nije jedini razlog pomicanja slike. Tako da su mi dva primarna cilja sad fokusiranje prednjeg ciljnika i „nesvjesno“ okidanje.
Osim toga na ovom treningu sam barem tri puta uhvatio sam sebe kako sam u razgovoru s trenerom odgovorio sa „znam“. Moram ponovo obratit pažnju na to da šutim i slušam a manje govorim „znam“.